Bauk kruži Hrvatskom, i kaže: सुपथ मूल्यहरू.
Jedan je hrabri Hrvat, Ivica Kukavica, odlučio progovoriti protiv toga u ime Domovinskog pokreta. Ozbiljna stranka s nimalo smiješnim akronimom podnijela je prijavu protiv Kauflanda zbog plakata “na hindskom jeziku”. Gore prikazani jezik je nepalski. Postoji plakat i na hindskom i na filipinskom (pisan na latinici), ali je nejasno razlikuje li ova ozbiljna, hrabra stranka hindski i nepalski te je li prijava podnesena za sve strane jezike.
Sve se to na prvu čini problematičnim, ali to je samo zato što ne znate značenje izjave “सुपथ मूल्यहरू”, tj. “किफ़ायती दाम”, tj. “PRESYONG ABOT-KAYA”. Taj središnji, najveći natpis na plakatu čija pozadina prikazuje različite azijske prehrambene proizvode, kaže: “Pristupačna cijena”.
Tako je, žele vas nasamariti! Kako biste i znali što piše? Hrvatski se prijevod nalazi tek pri dnu plakata. Kako Kukavica kaže, “neprepoznatljiv je”. Dok do njega dođete, već se toliko uznemirite i izbezumite pred samom slikom vama nepoznatog pisma da više ne znate prepoznati ni vlastiti jezik!
“Pristupačna cijena”. Ne, ne, još Hrvatska ni prodana. “Profit stranih trgovačkih lanaca ne smije biti ispred potreba hrvatskoga društva”, kaže Kukavica. Poruka je jasna: Nećemo se prodati… osim za turiste. U redu, možda je poruka malo nejasna. Kukavica jamči da je engleski jezik sasvim nesporan radi turista. Hm. Malo sam se pogubio. Možda sam ošamućen od svog ovog devangari pisma. Možda je tu stvarno neka vradžbina na dijelu.
Ili je možda to samo klasični primjer nekonzistentnosti Duple penetracije. Ali zašto? Zašto prolaziti kroz sav taj trud, cjepidlačiti, izlizati stranice zakona i vuči trgovački lanac po sudu za labavu teorijsku podlogu? Postoji jedna riječ na “r”, ali bojim se da bih ju morao izvlačiti iz svojeg woke rječnika kojeg rijetko koji Hrvat razumije, a mnogi bi se prestrašili i nepotrebno uznemirili. Čak je i Kukavica, najhrabriji Hrvat od svih, imao problem s izgovorom riječi “marginaliziran” kada je opisivao poziciju hrvatskog jezika u odnosu prema ostalima na plakatu.
Međutim, ono što svaki kroatist zna jest da je najbitnija i najpopularnija hrvatska riječ “dom” ubiti samo kratica za “dominantan” (ovo je dezinformacija). Kada Hrvati viču “za dom”, traže dominaciju, ali, suprotno popularnom ljevičarskom uvjerenju, ne “za” sebe nego “prema” sebi.
Jer kakve koristi ima Hrvat da se njemu specifično i *isključivo* reklamiraju azijski prehrambeni proizvodi po povoljnoj cijeni?
Pažnju.
Prosječni Hrvat je samo razmažen: submisivan i eksploatativan. Pohlepan je – želi svu pažnju dominantnog (države, Crkve, korporacija) za sebe. Podprosječni Hrvat želi da te tri stvari budu ujedinjene u jedno. Nacionalna država, Dom, mora biti 3 u jedan (एकमा तीन) – po povoljnoj cijeni – po slici Svetog Trojstva. Hrvati su njeni “sugar babies” koji za svoj šećer (rad) dobivaju svu pažnju i tepanje svijeta, ali ništa više od toga.
Zašto bi samo Hrvati dobivali kurčinu u ovoj zemlji? Zašto ne svi?
Svi za dom, dom za sve!